Vlak života

Život liči na putovanje s vlakom. Ljudi ulaze u njega i silaze sa njega. Prilikom zaustavljanja vlaka dešavaju se prijatna iznenađenja. Čovjek tada proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća i žalosti.

Kad se rodimo zakoračimo u vlak. Susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijelog našeg putovanja. Poput naših roditelja.

Nažalost, istina je sasvim drugačija. Kad - tad , oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, naklonosti, nježnosti, prijateljstva i društva. Međutim, u vlak ce ući druge osobe koje će nam biti jako važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji i ljudi koje ćemo sresti i zavoljeti u svom životu.

Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak u svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali u vlaku ima i onih koji su uvijek pri ruci i spremni su da pomognu onim ljudima kojima je potrebno pomoći.

Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogu ulaze i silaze, a da ih nismo ni zapazili.

Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom dijelu našeg putovanja. Naravno, to nas ne sprječava da na sebe preuzmemo teškoće putovanja i samoće i da ih potražimo i da pokušamo da se smjestimo u njihov vagon. Dešava se i to da ne možemo da se smjestimo blizu njih, jer je mjesto već neko drugi zauzeo.

I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, sastanaka, rastanaka, bez ponovnih sastanaka i nikad se ti trenuci neće vratiti. Pokušajmo od svog putovanja kroz život da učinimo najbolje što možemo. Pokušajmo da se svima iz vlaka budemo u miru. Pokušajmo u svakom od njih da vidimo najbolje što je u njima. Sjetimo se toga da na svakom dijelu životnog kolosijeka, netko od suputnika može "skliznuti" i da su mu potrebne naše simpatije i razumijevanje. I nama se može desiti da "skliznemo" s kolosijeka. I nadamo se da će se naći neko ko će da nas razumije.

Najveća misterija putovanja je ta što ne znamo kad ćemo tačno izaći iz vlaka, isto kao što ne znamo ni kada će da siđu naši suputnici, čak ni oni koji sjede pored nas.
Biću veoma tužna kad budem morala da siđem iz vlaka. Vjerujem da će vrlo boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam sretala za vrijeme putovanja i koji su mi postali dragi. Međutim, gajim nadu da će doći glavni kolosijek. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu sa svojim prtljagom koji na ulasku u vlak nisu imali. To će me silno obradovati. Biću sretna i zbog činjenice da sam im pomogla da povećaju svoj putni prtljag položivši u njemu prave sadržaje.

Pokušajmo da pri silasku iz vlaka ostavimo prazno sjedalo koje će u ostalim putnicima, koji nastavljaju putovanje, buditi čežnju na lijepe i ugodne uspomene.
Svima zelim sretno i ugodno putovanje.

Najnoviji tekstovi...

Pratite nas na Facebooku...

Mudrosti...

" Sve generalizacije su pogrešne uključujući i ovu. "
Mark Twain

Inspiracijski citati...

"Podari svjetlost i tama će sama od sebe nestati. "
Disiderius Erasmus

Motivacijski citati...

"Ne gledaj sat! Samo čini ono što i on čini – nastavi dalje! "
Sam Levenson

Izreke o prijateljstvu...

"Vrednujem prijatelja koji za mene nađe vremena na svom kalendaru, ali duboko cijenim prijatelja koji zbog mene ne konsultuje svoj kalendar. "
Robert Brault